Time4Tales u Švedskoj

Mangfaldens hus – u prijevodu sa švedskog “kuća sa puno stvari”. Ali to nije baš dobar prijevod jer Mangfaldens hus je daleko više. Teško je opisati to mjesto u jednu rečenicu jer to je: muzej, dvorac, izložba, trgovački centar, čuvar tradicije, prezentator kulture i povijesti, kreator noviteta, trendovska trgovina, gastronomski raj, alfa i omega dobrog ukusa.

Kad sam po prvi put stupila na švedsko tlo, bilo mi je jasno da je ovdje sve drugačije. Kad sam aplicirala za posao i prvi puta posjetila Manglafleds uvidjela sam da su razlike još veće nego što sam na prvi dojam pomislila. Vlasnicu, Sissi Karlsson, upoznala sam nekoliko dana kasnije i sa ponosom najvećim na svijetu u jednom dahu mi je rekla: „Ova kuće je izgrađena u 18.stoljeću, kupila sam je 1998.godine, dio je renoviran 1994.g a drugi dio 2008. Restoran preko puta sagradila sam 2006.godine. To je replika tradicijske švedske kuće. Danas slavim 25 godina rada i zbog toga sve što prodajemo ima popust 25%!” Prezentirala sam joj svoj dosadašnji rad i usmeno predstavila moju ideju nakon čega je jednostavno rekla: “Očekujem od tebe da moj “julmarnad” (božićni prodajni sajam) napraviš tako da me svi po tome još bolje pamte! Kad možeš početi?” Prepoznala sam u njoj strast i ljubav prema poslu. Znala sa, to nam je zajedničko i to će ona prepoznati i kod mene, no ne znači da će biti zadovoljna. Planiranje i promišljanje što i kako napraviti, hoće li joj se svidjeti, hoće li se svidjeti njenim kupcima i klijentima…sve je to postao veliki upitnik. Imala sam na raspolaganju predivne dekorativne predmete. Svega u izobilju, ali kako točno sve to postaviti i kakvu bih atmosferu trebala postići, to ovisi o bojama, o svjetlu, o podlogama i materijalima. Najveći upitnik ipak je bilo koju konkretnu temu trebam postići. Treba li to biti veselo, ili možda mirno i tiho mjesto. Tada sam prvi puta ozbiljno shvatila da za ta pitanja trebam pronaći odgovore u ljudima i kulturološkim karakteristikama, ali i takvo razmišljanje primjenjivati u radu. Moje lampice su postale samo pomoćno sredstvo, a ne glavni dekorativni predmet.

Tamni dio dana u regiji Stockholm zimi počinje već oko 14.00 sati, a završava drugi dan oko 9.00 sati. Iako je nama poznata skandinavska inovativnosti koju promovira Ikea, u Švedskoj je tradicionalni dizajn puno više zastupljen od Ikea dizajna. Selo, seoski dizajn, unikati, predmet od prirodnih materijala, tradicijske boje, a naročito tradicijski predmeti ili novi predmeti koji podsjećaju na nekadašnje su ono što se traži i kupuje. Šveđani puno dekoriraju svoj privatni prostor. Ulaze u stanove i kuće, ulaze u dvorišta, kućice za djecu, garaže, vrtne kućice, vrtove, bazene. Koriste sve moguće vrste dekoracija, osim lampica. Draže im je zapaliti svijeću u fenjer, ili malu svjetiljku u prozoru i to je to! Nije mi ovo bilo prvu puta da sam u Švedskoj nudila svoje idejne projekte. Odgovori koje sam dobivala su bila pitanja: Zašto nam je to potrebno, Što time dobijemo, Dali je to zaista potrebno, Dali je to pretjerano bacanje novca, Dali je štetno za okoliš. Razmišljala sam, kako to da se opiru lijepim svjetlosnim dekoracijama dok se istovremeno žale na preduge zimske večeri.

Ovaj divan specijalizirani trgovački kompleks koji je prepoznao moj dosadašnji radi i odabrao me za nešto novo, u dvorištu ima tri zgrade. Izgrađene su od crvene cigle. Dvije izgledaju poput dvorca i pomoćne zgrade, dok je treća tradicijska švedska kuća. U dvorištu su poput neke simbolike i tri velika stoljetna stabla lipe. U dvorcu se nalaze  prodajni prostori. I to kakvi! Namještaj vanjski i unutarnji, ukrasni predmeti, paviljoni, antikni predmeti, lampe i lusteri, jastuci, pokrivači i stotine dekoracija i sitnica za unutarnje i vanjsko uređenje kuća i okućnica. Popratni namještaji su također povijest kuća. Nemojte misliti da su to stvari koje danas viđamo u bezbroj prodavaonica. Dojam je da ti predmeti pripadaju baš u taj prostor pa vam je šteta da išta dirate. Nisu to ni takvi predmeti koji bi samo pripadali u neki dvorac ili povijesnu zgradu. To su jednostavno predivne stvari izabrane po posebnom i besprijekornom ukusu koje se uklapaju svaki prostor. Poznati su također i po tome da opremaju i televizijske studije i imanja mnogih poznatih osoba.

Posao sam započela vrlo brzo i bez odgađanja. Opskrbila sam se sa 10 000 lampica i naumila dobiti “wow” efekt. Dekoracije su danju bile lijepe, ali kako sam rekla, lijepe su same po sebi pa nije bilo teško uz pomoć borovih grana postići božićni “štih”. Sa lampicama i osvjetljenjem je bilo drugačije i odluke sam vrlo pažljivo donosila. Švedski jezik je bogat i riječi su često višeznačne. Melan, je jedna od njih. Znači “u sredini” najbolje je biti u sredini tako sam se i ja držala sredine. Željela sam pomiješani ambijent. Svečan, tradicionalno božićni a, opet moderan. Sjajno mi je išlo, inspiracija mi kao ni inače nije nedostalo i došao je dan da upalim svjetla i pokažem što znam o postizanju ambijenta. Na ruku mi je išao snijeg koji je baš večer prije uoči prezentacije lijepo zasuo sav moj rad i trud. Bilo je predivno. Vlasnici su bili oduševljeni, a Sissi je gledala oko sebe sa onim istim žarom u očima kad mi je pričala o povijesti dvorca, Osjećala sam se tako ponosno jer sam sada i ja dio tog veličanstvenog adventa. Već idućeg ljeta dobila sam pravu nagradu, novi angažman i nastavak suradnje.

Dok vam sve ovo pišem još sam pod dojmovima i uzbuđenjem od prvog iskustva. Drugi put sam ovdje kako bi napravila nove dekoracije “different, but the same” i sjedim u toplom restoranu koji vodi Sissin suprug, uživam uz FIKU (švedski naziv za kratki odmor uz kavu i kolač) i razmišljam: “Stekla sam neprocjenjivo iskustvo u razvijanju mojih znanja koja ću prenositi dalje. To je tako veliko”!

Moje ime je Ana Bertić i stručnjakinja sam u izradi i realizaciji Idejnih planova za poboljšanje destinacija i manifestacija.

Svoja iskustva i znanje stjecala sam na međunarodnom tržištu u Sloveniji, Hrvatskoj i Švedskoj.

Mnogim klijentima pomogla sam u povećanju broja posjetitelja, obogaćivanju usluga i unaprjeđenju gospodarstva.