U doba mojeg djetinjstva sladoled je najprije bio sinonim za nešto fino.
Zatim metoda za prvo učenje dobivanja vrijednosti za novac. Dva dinara za jednu kuglu, a pet za tri kugle.
O tome dali je bilo skupo ili ne, nitko nije raspravljao.
Kad Hasan iz slastičarnice na motoru prolazi selom i trubom najavljuje svoj dolazak, ili imaš ili nemaš.
Danas svi o njemu raspravljaju i prateći medije čini da se vrijednosti i budućnost naših turističkih destinacija mjeri cijenom za kuglu sladoleda.
Svi su se digli na noge i svi imaju mišljenje iako svi znamo da je taj sladoled samo metafora za visoku cijenu naših turističkih ponuda.
O potrebama produženja sezone i prepoznavanju potencijala koji mogu postići produženje sezone također svi pričaju. Ali malo tko poduzima i postiže značajnije rezultate.
Neke parkovi za to nemaju potencijala.
Drugi ne prepoznaju sve svoje potencijale.
Treće žive u uvjerenju da se to ne može.
Četvrti nemaju ideju kako, ali činjenica je da mnogi nisu zainteresirani jer su naviknuti živjeti sa rezultatima koje ostvaruje preko ljeta i ne želi „kruha preko pogače“.
Taj kruh preko pogače me najviše iritira jer kako možeš da ne želiš bolje rezultate koje će unaprijediti i tebe i sve oko tebe? Uključujući napredak turizma i države koji svi toliko očekujemo.
Vjerujem da se pitaš, s kojim bi sadržajima za neki botanički park bilo moguće da već ove zime ostvariti tisuće posjetitelja?
U Strategiji razvoja turizma za razdoblje do 2030.godine, važnu ulogu dobio je razvoj kontinentalnog i adventskog turizma.
Vladajući su to opisali kao samostalnu turističku granu, ali ju provode više kao produženu ruku ljetnoj turističkoj sezoni.
S adventom nam je dobro krenulo prije epidemije i nema razloga da se sada ne nastavimo pozicionirati na velikom europskom tržištu.
Naši botanički parkovi su idealne lokacije koje imaju potencijala i mogućnosti sudjelovati u obogaćivanju adventske ponude svake lokacije na kojoj se nalaz.
Zbog uređenost staza, važnih i interesantnih povijesnih objekata koji već imaju svoje priče.
Nemjerljiva vrijednost je i hortikulturni fond s kojim raspolažu i koji je temelj za stvaranje nezaboravnih božićnih scena i ambijenata.
Zatim, tu je i mogućnosti da se i sugrađanima prezentiraju na novi i atraktivan način što bi sasvim sigurno privuklo i one koji su fanovi asfalta i trgovačkih centara.
Kao i kod ljetne turističke ponude, ako za vrijednost isporučiš očekivanu uslugu ne moraš se bojati za cijenu sladoleda i kako će se to odraziti za iduću sezonu.
Naših stotine tisuća recenzija ne govore o cijenama usluga već o tome da smo isporučili uslugu koja vrijedi i zbog toga cijena našeg sladoleda, kuhanog vina ili čaja nikada neće biti u pitanju.
Ja sam Ana Bertić i uvjerena sam da se tisuće posjetitelja u prosincu ne događa velikim parkovima već onima koji imaju privlačan ambijent.
Po zanimanju sam ekonomist i iskusna stručnjakinja za razvoj botaničkih božićnih parkova sa završenim FBA programom »Poduzetništvo u ekonomiji znanja – poduzetništvo i kontinentalni turizam“, Sveučilišta u Zagrebu.
Svoja znanja i iskustva u više od 20 projekata u Hrvatskoj, Sloveniji i Švedskoj pretvorila sam u sistem „know-how“ koji prenosim mojim partnerima kako bi zajedno postizali više dobiti, konkurentnost i prepoznatljivost.
Svaki botanički park ima dovoljno dobre potencijale da postane adventska atrakcija.
Uživam u transformiranju botaničkih parkova u adventske destinacija pomoću lampica jer mi omogućavaju da prezentiram ljepote parkova na novi način, u vrijeme kad nitko od njih ne očekuje da budu atraktivni i lijepi.
To je ujedno tajna uspješnosti mojeg branda.
Pobornik sam cjeloživotnog učenja i zbog toga konstantno ulažem u svoj osobni i poslovni rast i uvijek me zanimaju teme novih trendova, suvremenog razvoja poduzetništva i poduzetničkog mindseta.